Zelena karta je međunarodna potvrda obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koja vozačima omogućuje prelazak državnih granica bez dodatnih postupaka osiguranja. Sustav zelene karte uveden je 1949. godine pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, s ciljem olakšavanja prekograničnog prometa i osiguravanja zaštite žrtvama prometnih nesreća koje su prouzročili strani vozači. Danas ovaj sustav povezuje 48 zemalja, uključujući cijelu Europu, dijelove Bliskog istoka i Sjevernu Afriku.
Pitanje je li zelena karta obvezna često postavljaju vozači prije putovanja u druge zemlje. Odgovor ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući odredište putovanja i vozilo koje se koristi. U određenim slučajevima zelena karta je i dalje nužan dokument, dok u drugim okolnostima više nije potrebna.
Zelena karta dokazuje da vozilo posjeduje valjano obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, koje pokriva štetu trećim osobama. Bez odgovarajućeg osiguranja, nesreća u inozemstvu može imati ogromne financijske posljedice, uključujući troškove liječenja ozlijeđenih osoba i popravka oštećenih vozila.
Kao posrednik u osiguranju s više od deset godina iskustva, primjećujem da mnogi vozači još uvijek ne razumiju u potpunosti kada je zelena karta obvezna, a kada nije. Ovo nerazumijevanje može dovesti do nepotrebnih problema na graničnim prijelazima ili čak do vožnje bez dovoljnog osiguravajućeg pokrića.
Obveza zelene karte u različitim europskim regijama
Europski gospodarski prostor i Švicarska
Unutar zemalja Europskog gospodarskog prostora (EGP) i Švicarske zelena karta za većinu vozila više nije obvezna. Od 2009. godine na snazi je sporazum prema kojem registarska oznaka vozila služi kao dokaz osiguranja. To znači da za putovanja u zemlje EU-a, Island, Norvešku, Lihtenštajn i Švicarsku u načelu nije potrebna fizička kopija zelene karte.
Međutim, stručnjaci za osiguranje preporučuju da zelenu kartu nosite sa sobom, jer je obrada štete u slučaju prometne nesreće jednostavnija ako imate sve potrebne dokumente pri ruci. Osim toga, neke zemlje, iako su članice EU-a, pod određenim okolnostima još uvijek mogu zahtijevati zelenu kartu.
Ovo pojednostavljenje vrijedi samo za osobna vozila i laka gospodarska vozila, dok za autobuse, kamione i druga teška vozila zelena karta često ostaje obvezna, čak i unutar EGP-a.
Zemlje izvan EGP-a
Za ulazak u zemlje izvan
Izdavanje i valjanost Zelene karte
Zelenu kartu izdaje osiguravajuće društvo kod kojeg ste ugovorili obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti. Nekada je to zaista bila zelena karta, ali danas se može ispisati i na bijelom papiru, iako je naziv “Zelena karta” i dalje uobičajen.
Većina osiguravajućih društava u Sloveniji izdaje Zelenu kartu besplatno prilikom sklapanja obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ako putujete u drugu zemlju i niste sigurni imate li važeću Zelenu kartu, obratite se svom osiguravajućem društvu najmanje tjedan dana prije polaska.
Valjanost Zelene karte obično odgovara valjanosti vašeg obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Na dokumentu su jasno navedene zemlje u kojima je važeća. Važno je provjeriti jesu li na vašoj Zelenoj karti označene sve zemlje koje namjeravate posjetiti.
Ako putujete u zemlje u kojima je Zelena karta obavezna, morate sa sobom nositi originalni dokument, a ne fotokopiju ili digitalnu verziju. Granični službenici mogu zatražiti fizički dokument s originalnim pečatom osiguravajućeg društva.
Posljedice vožnje bez zelene karte
Vožnja bez zelene karte u zemljama u kojima je obavezna može dovesti do raznih neugodnosti i troškova:
1. Na graničnom prijelazu može vam biti uskraćen ulazak s vozilom.
2. Bit ćete prisiljeni sklopiti privremeno granično osiguranje, koje je u pravilu znatno skuplje od redovnog osiguranja.
3. U slučaju prometne nesreće bez važeće zelene karte možete naići na komplikacije pri ostvarivanju svojih osigurateljnih zahtjeva.
4. U nekim zemljama mogu vam čak biti oduzete registarske pločice ili vozilo dok ne predočite odgovarajući dokaz o osiguranju.
Posebno problematično može postati ako u inozemstvu prouzročite prometnu nesreću bez važeće zelene karte. U tom slučaju možda ćete morati osobno snositi sve troškove štete koju ste prouzročili, koji se mogu popeti na desetke tisuća eura.
Posebnosti i iznimke obvezne zelene karte
Neke zemlje imaju posebne zahtjeve za zelenu kartu. Na primjer, za putovanja u Tursku potrebna je zelena karta na kojoj šifra zemlje “TR” nije prekrižena. Isto vrijedi za Rusiju, Bjelorusiju i druge zemlje izvan EU-a.
Za određena vozila poput prikolica, motocikala ili poljoprivrednih vozila mogu vrijediti drugačija pravila. Preporučuje se informirati se o specifičnim zahtjevima kod vašeg osiguravajućeg društva ili na web stranici nacionalnog ureda za osiguranje.
Također je zanimljivo napomenuti da neke zemlje koje nisu članice sustava zelene karte zahtijevaju posebna osiguranja na granici. To se odnosi, na primjer, na neke afričke i azijske zemlje. U tim slučajevima zelena karta nije dovoljna i lokalno osiguranje mora biti sklopljeno pri ulasku.
Je li zelena karta obvezna, dakle, uglavnom ovisi o tome kamo putujete. Unutar EGP-a i Švicarske formalno nije obvezna, iako je korisno imati je sa sobom.
Za putovanja u zemlje izvan ovog područja, zelena karta je, međutim, apsolutno obvezna.
U doba digitalizacije iznenađujuće je da zelena karta ostaje papirnati dokument, iako trenutno još uvijek ne postoji globalno prihvaćena digitalna zamjena. Neka osiguravajuća društva nude digitalne verzije, no one se na graničnim prijelazima u pravilu ne prihvaćaju kao službeni dokument.
Prije svakog putovanja automobilom u inozemstvo preporučljivo je provjeriti najnovije informacije o zahtjevima za osiguranje u odredišnim zemljama. Zahtjevi se mogu mijenjati, stoga je dobro biti u tijeku s važećim propisima.
Uz pravilnu pripremu i važeće dokumente, vaše će putovanje proteći glatko i bez nepotrebnih komplikacija na graničnim prijelazima.
